четвртак, 28. октобар 2010.

Da sam Desanka, da sam ljut, da sam politički angažovan

Ćuti, ne govori
Pusti da tišina ispuni vazduh oko nas
Da mir, makar kratko
Ponovo ovlada našim crevima

Ćuti, jer ti imaš moć
Upotrebi je jednom pravo
Jer uskoro odlaziš zauvek,
Tamo gde si glupošću sam zacrtao

Ćuti i ne govori,
Jer ovo nije ljubavna pesma
I nema veze što ti je zelena majica,
Na grudima tesna

I nema veze što znaš lepo da mi kažeš,
Upakuješ, izmeniš, slatko slažeš
I nema veze što će sutra biti bolje,
Kada danas mrtvi jedini mogu da se zadovolje

Ćuti i ne govori
jer odlaziš jednom za svagda
nadam se da moja duša nikada neće
upoznati takvog smrada

Odlazi, lažno i prazno obećanje,
I glupoga snu o sreći
Jebem li ti mater u pičku!

понедељак, 18. октобар 2010.

Degeneral

Nemam vremena za pisanje i objašnjavanje, uskoro imam ispit a sa faksom sam u govnima. Ima već par meseci kako sam prvi put čuo ovo remek delo riječkog pank sastava Pasi.
Ne znam na koga su momci mislili kada su pisali ovu pesmu, ali meni je tada, pre par meseci, na pamet pao jedan čovek. Događaji koji su usledeli samo su pojačavali moje prepoznavanje istoga u ovom delu.
Muka mi je od halabuke koja se digla u prethodne dve nedelje oko nasilja i sličnih mu derivata. Suptostavljene strane razmenjuju argumente a suština baš svima izmiče, a rasprava se ne stišava.
Još pre par godina upoznao sam se sa terminom "medijsko spinovanje" i tada su mnoge stvari postale jasnije. Suština tog procesa je, najjedsnostavnije rečeno, "kad u politici želite da nekoj vesti pridate veći značaj nego što ga stvarno ima, to se u žargonu zove spinovanje" (Petar Bokun - Spin doktori, Politika).
Danas je najbitnije pričati o nasilju i zabrani huliganskih i fašističkih grupacija, sprečavanju njihovog delovanja itd. Slažem se, uradite to. Da li su nasilje i fašizam glavni problem Srbije? Ne! Ne, nikako! U svoj ovoj medijskoj pompi i halabuci, dragi sudržavljani, naša vlast progurala vam je, u prethodnih nedelju dana, potpuno neprimetno, minimum 3 skandalozna ili čak i neustavna dela, koja će po ovu državu imati mnogo gore posledice od nasilja na ulicama, koje je, da ne bude zabune, ogavno, nepotrebno i za svaku osudu.
Neću vam reći šta je u pitanju, to ćete morati sami da potražite, daću vam samo "tagove" za dva događaja:
Tag 1: Tuzla
Tag 2: Privatizacija
Da, verovali ili ne, to su stvari suštinski strašnije od nasilja, pojavno ne.

Pošto nemam više vremena, ostavljam vas da razmislite, uz jaku sugestiju grupe Pasi i ove slike:


Ti si uvjek bio glup

Ili barem malo manje pametan

Cijelog života si gubio vrijeme,

Samome sebi uništio san

Da li si sretan kada osjetiš da si beskorisan

I da ćeš zauvijek ostati sam

Zbog brijanja, razbijanja i javnih ponižavanja

Si samome sebi uništio san, san


Da li si sretan i dal' ti je dobro

Što si u startu izgubio sve?

Misliš li da si mogao bolje

Povući neke poteze?

Da li je super ko mlad izigravati ovna

Pa ostatak života gutati govna?

Biti kapetan, tonućeg broda

Biti sramota vlastitog roda