субота, 27. новембар 2010.

Trablmejker recenzija: Deponija - "Mala skidaj gaće"

Na novom demo izdanju, petom po redu, interesantnog imena „Mala skidaj gaće“ nalazi se 18 verovatno najraštimovanijih pesama koje ste ikada čuli.
Gitara se čuje kao da je umesto u pojačalo uključena direktno u trafo, i to pokvaren, a kuršlus samo što nije. Uz to je nalepljen vokal a la ostareli kamiondžija u kafani na Ibarskoj, pola sata pred fajront. Album je, shodno tome, sniman u zadimljenoj birtiji na način „1, 2, 3, pali dvokasetaš!“.
Kako sve to izgleda pred ušima publike?
Sve to, verovali ili ne, deluje fenomenalno!


Pankeri, makar oni pravi, su poznati kao subkultura koja ne robuje trendovima. Deponija je otišla korak dalje, pa ne robuje ni samom panku. Generalno, jako je teško Deponiju pozicionirati u muzički koodrinatni sistem. Čini se, gde god da ih umetnete, napravićete preveliku grešku. Međutim, ovom bendu pozicioniranje nije ni potrebno. To je nešto što će se u budućnosti, ukoliko Marko i momci ne odustanu (a nadamo se da neće), zvati, jednostavno, Deponija.
Novi demo ćićevačkog pank sastava predstavlja, najjednostavnije rečeno, 16 pesama (+ intro i outro) koje će vas svojom direktnošću i potpunim odsustvom kontrole misli ili nečega što bi moglo da liči na autocenzuru, baciti u polusatni delirijum iskrenog smeha.
Pesme kao što su „Pegla“, „Pijana Ana“, „Voajerka“, „Pivski stomak“ na do sada neviđen naćin upotpunjuju onu krilaticu „Drugs, sex and Rock ’n’ Roll“, i to na sledeći način: Droge izbaci, ubaci mnogo alkohola, seks pojačaj i ubaci par kila jagnjetine.
Pesme koje valja pomenuti su „Esmeralda“, „Milka Canić“ i genijalna minijatrura groznog imena „Lea Kiš“, sve tri okrenute domaćim televizijskim prilikama i neprilikama a prezentovane na način svojstven ovom bendu. Taj način je, nadam se, u ovom tekstu dobro opisan ukoliko je po sredi uopšte i bilo nešto „opisivo“.


Da zaključim. Ovaj demo je istinski nesvakidašnje i jedinstveno poigravanje sa muzikom koje slušaoca dovodi u neko stanje između neverice, „zakočenosti“ i padanja na pod od smeha, a sve to zbog, kako je navedeno, direktnosti i odsustva kontrole. Još jedna bitna vrednost ovog izdanja je što pored „dve tone“ humora nije nimalo zamorno, što je složićete se, ne baš lako postići. Rekao bi davno pokojni Frojd za ovo izdanje da je „katarzično“! Ja kažem „Živeli“ i recenziju završavam rečima sa kojima ovaj demo počinje:

„Hej! Mi smo stoka pijana, mi smo ološ najgora, mi smo pank bend Deponija!“


Recenzija objavljena na Trablmejkeru

четвртак, 25. новембар 2010.

NIN piše...

Evo jednog zanimljivog članka iz najpoznatijeg srpskog režimskog nedeljnika (kakav god i koji god režim bio na snazi). Zamišljam samo uredničku instrukciju novinaru koji je sastavljao ovaj članak i jeza mi promrdava ove moje neprovetrene kosti.
Niko me ne može ubediti da ovakav članak može da nastane spontano.
U stilu ostarelog varoškog dobošara, negde u zimu '41. čitam proglas Vermahta u njegovoj punoj snazi:
"Čuj narode!
Evo opisa novog srpskog buntovništva!
Evo laureata nove beogradske scene!
Evo ljudi koji će doneti promenu u glavama omladine!"
A u sebi se mislim, "Evo mnogo kuraca na jednoj poluraspadnutoj Poniki"
(kliknite na sliku kako biste videli ceo tekst)


Ne znam da li ste čitali do kraja. Verovatno je mnogima naslov i podnaslov bio dovoljan.
Nemam snage da komentarišem i analiziram. Svođenje na apsurd teška je rabota. Da li ste, iskreno, pobrajajući ove bendove, pre čitanja ovog članka mislili na novo buđenje beogradske scene i vraćanje u stare dane novotalasne slave? Ukoliko jeste, sram vas bilo, hipsteraj vas pojeo daboga! Da ne psujem mnogo ali stvarno ne vidim kako je "Naviranje Huna i Arava" moglo da nas dovede do Multietničke Atrakcije. Ili kako su snažni Partibrejkersi proizveli Nežne Dalibore i Žene Kese?
Ovaj NIN-ov članak naterao me je da još malo razmislim o svemu ovome. Došao sam do zaključka da ću u buduće za bendove "nove beogradske scene" pobrojane ovde, koristiti samo jedan pridev, a to i vama savetujem: Uštrojeno!
Dodao bih samo da iz ove klike svakako treba izdvojiti Goribor, koji je zaista dobar a čini se ni lirički, ni muzički ne odgovara senzibilitetu ostalih.
Pa evo završiću ovaj post stihom i pesmom Goribora kao poukom:

"Bolje je da malo manje serem, jer ću posle morati sve to da pojedem"


уторак, 23. новембар 2010.

Računajte na vlast!

U ime svih nas iz osamdeset i neke

za zakletvu Boti je spev’o sam stih.

Ne spominjem prošlost ni bitke daleke,

jer unapred znam da sam bio kriv.


A život pred nama još sto kuraca skriva

I preti nam preti, k’o crveni vir

Ja znam da nas čeka još sto eskivaža

jer moramo vas sve sačuvati.


Računajte na vlast!


Znaju već mnogi da nosi nas pogrešan tok,

Jer vrtimo iste ploče i probijamo svaki rok

Al’ negde u nama ugašen je plam,

I kažem vam jer za drugo ne znam:

Računajte na vlast.


U ime svih nas iz osamdeset i neke

za zakletvu Boti je spev’o sam stih.

Ne spominjem prošlost ni bitke daleke,

jer unapred znam da sam bio kriv.


U nama umire sudbina budućih dana

I svakog već odavno zabole za nju.

Kroz vene nam protiče krv zatrovana,

I ne znamo ni zašto smo tu.


Vi, računajte na vlast!

недеља, 14. новембар 2010.

Trablmejker recenzija: Miki Pirs - Samo budale i konji (2010)

Ono što mi je uvek bilo posebno dopadljivo kod panka je, pre svega, njegova direktnost. Direktnost u smislu „Ja ću izreći moj stav, čak i ako je nedovoljno argumentovan zabole me šta ti misliš o tome, ja osećam da je to ispravno“. Sušte direknosti na novom albumu Miki Pirsa imate koliko god ’oćete. Nema uvijanja, nema metafore samo jasna misao direktno u vugla i poruka fiktivno „zalepljena“ na CD: „uzmi ili ostavi“.

Produkcijski i muzički ovaj album je urađen „taman“, odsviran i isproduciran dovoljno dobro da nećete sebe uhvatiti kako prinosite glavu zvučniku kako biste razumeli tekst.
Album ima 12 pesama. Od toga su, kako momci iz benda sami kažu u prvoj strofi pesme „Reciklaža bojs“: „3 pesme o vatanju i još 5 o pivčugi“
Meni ostane da objasnim ostale 4? Neće biti baš tako jednostavno.
Pank je vazda bio usko povezan sa aktuelnom socijalno-političkom situacijom, tj. uvek joj je bio jedan od glavnih sudija. Kao takav je nastao sedamdesetih u Londonu a takav je i ostao do 21. veka samo mu se ukupni uticaj na drušvo menjao (tj. uglavnom progresivno smanjivao tako da su još davnih godina ljudi počeli da viču kako je mrtav).


Kako i ostali pravi pank albumi, tako i ovaj album Miki Pirsa, na svojevrstan način, opisuje trenutno stanje u društvu i makar malo raskrinkava trenutne polubolesne mejnstrim vrednosti. Ono što je značajno i predstavlja pravi kvalitet i adut ovog izdanja, je upravo taj „svojevrstan način“ koji, za promenu, nije nimalo naporan i ne svodi se na puko uzvikivanje izbledelih parola, već je takav da će vas svojom većinom terati da se smejete. Taj smeh i duhovito prikazivanje stvati provlači se kroz ceo album. Gde ćete probitačnije i praktičnije slike tranzitorne Srbije od one koju nam Miki Pirs nudi u pesmi „Srušiće nam sve kafane“? Gde je bila „Domovina“ sada je „Speak-easy“! Dodao bih još i gde je bio „Tandrafilović“ sada je „DM-market“ i gde je bio „Grčeč“ sada je neka banka. Genaralno, promena društvenog trenda minulih godina u ovoj pesmi možda je ponajbolje opisana i iskritikovana, uopšte.


Od ostalih pesama istakao bih pesmu „Jebačina, presovanja i tuga moj burazere“ koja će, kako mi se ovako, na prvo/drugo slušanje čini, biti možda i najveći hit sa ovog albuma. Vazda su kod nas bile popularne pesme u kojima se „pominju“ kolege „s’ onu stranu“ estrade. Ovoliko dobro „pominjanje“ nismo imali već sigurno više od 10 godina i legendarnog hita Beogradskog orkestra ludaka „Funky-G“.
No, Miki Pirs ne želi ni da ćuti i o kolegama „s’ našu stranu estrade“ tako da ćete u pesmi „Ajde sviraj više bre“ čuti jasno upućenu kritiku kvazizvezdama domaće alternativne poluscene koji ne žele da počnu svirku do kasno u noć.
Sve u svemu, jako zanimljivo i dobro izdanje. 12 pesama brzog i žestokog panka sa povremenim uplivima ska ritmova. Preporuka za sve one koji žele da čuju kako danas zvuči prestonički pank.

Sve ostale informacije o albumu i linku za download možete pročitati u posebnoj vesti.

(svi bendovi koji žele recenziju mogu da se jave na e-mail: joshibeast@gmail.com)


Recenzija objavljena na Trablmejkeru

уторак, 9. новембар 2010.

nenovinarstvo: Anđelina Džoli iznenada odustala od snimanja filma u BiH! (Njen PR krivi Klinta Istvuda!)

Nakon brojnih peripetija, problema sa papirologijom, zabranama snimanja, protestima boračkih udruženja i žrtava rata u BiH, u trenutku kada je sve došlo na svoje mesto a film je dobio sve potrebne papire, Anđelina Džoli se predomislila i odustala od snimanja i tako u neverici ostavila čitavu uzburkanu BiH javnost. „Juče se probudila rano, oko 7, sišla je iz sobe noseći kofere, platila hotelski račun i zamolila me da joj pozovem taksi do aerodroma, delovala je rastrojeno“- rekao nam je Sead Mulahasanović, vidno razočarani recepcionar poznatog sarajevskog hotela.
Vest o Anđelininom odlasku brzo se proširila Sarajevom i celom Bosnom i Hercegovinom.
Sve glasine, o pravom razlogu njenog iznenadnog odlaska, kao što su Antibošnjački lobi ili Dodikovih krvavih 10 miliona dolara, brzo je razbio PR Džolijeve koji je za čitavu situaciju optužio jedan telefonski razgovor koji je pre dva dana Anđelina Džoli vodila sa istaknutim američkim glumcem i rediteljem, Klintom Istvudom: „Ja sam razgovor načuo iz kupatila Anđine hotelske sobe, dok sam joj pripremao kupku od svežih divljih jagoda. Istvud, inače njen dobar prijatelj, strašno je vikao, činilo mi se kao da je bio prisutan u sobi. Nisam razumeo sve što joj je rekao, ali razgovarali su o filmu. Rekao joj je da je njemu, ako neškolovanom za režiju bilo potrebno gotovo trideset godina bavljenja glumom kako bi izrežirao dobar film. A evidentno je da pored nedostatka iskustva (kako životnog, tako i filmskog), nju prati i nedostatak talenta. Jasno sam čuo poslednju rečenicu razgovora: „Slušaj Endži draga, kada budeš iza kamere, niko neće videti tvoje lepo lice, videće ono što radiš, a ti nisi spremna za to, prekini upropastićeš se! A ni ti ljudi tamo mi nisu jasni, zašto su toliko uvereni da ti možeš da snimiš dobar film?“. Spustio joj je slušalicu a ona je plakajući dočekala jutro, nisam mogao da je utešim. Odlučila je da ide. Rekla mi je da je pogrešila što je uopšte želela da režira jednu ljubavnu priču koja se dogđa u ratu. Rekla je: „Džek, pa treba poznavati istoriju da bi se snimao film o ratu, ja to ne mogu, nikada više neću pokušati da režiram film“ – kroz suze je govorio čovek vidno zabrinut za psihičko stanje svog poslodavca.
Epilog ove priče saznaće se za nekoliko dana, kada će po ovom gorućem i za dalju razvoj BiH ključnom pitanju zasedati Predsedništvo. Več se može čuti da će srpska strana glasati protiv iako tema i zaključni sa budućeg sastanka još uvek nisu poznati.

nenovinarstvo: Sokoj najavljuje tužbu protiv Borisa Tadića zbog podsticanja piraterije?

Niko nije sumnjao da će jedan bezazlen razgovor sa novinarom “Jutarnjeg lista” tokom nedavne posete Hrvatskoj, predsenika Srbije dovesti pravo pred optuženičku klupu.
Naime, prilikom neformalnog razgovora, Tadić se novinaru Nikoli Jeliću pohvalio kako na svom ajpodu ima neke pesme hrvatske pop dive Severine, koje rado sluša i uz koje voli da se budi:
“Severina možda to i ne zna, ali ja se budim s njom. Volim da slušam Severinu, ima nekoliko sjajnih pesama. Nisam je nikada sreo, ali upoznao sam njenu sestru koja živi u Beogradu”- poverio se Tadić hrvatskom novinaru a prenele su “24 sata”
Iako je ova vest promakla većini građana Srbije, posebno ministru Kulture Nebojši Bradiću i predsednikovim savetnicima, bivšim članovima novotalasne grupe “Idoli”, kako nezvanično saznajemo, budno oko Sokoja u predsednikovom gestu, u kome većina građana nije videla ništa, ama baš ništa, baš, baš ništa sporno, uvidelo je dovoljno osnova za sumnju da je mp3 zapis na Tadićevom ajpodu piratsko delo!
Marija Cvijanović, stručni saradnik Odeljenja marketinga u Sokoju, našim novinama, potrdila je da je detaljna istraga u toku i da će mediji o svemu biti obavešteni po završetku istrage: “Kontaktirana je policija i u narednim danima očekujemo zaplenu Tadićevog ajpoda, kako bi se utvrdilo poreklo mp3 zapisa na njemu, sve posle toga biće na Tužilaštvu. Ukoliko predsednik nije sam “ripovao” muziku sa originalnog CD-a ili ne poseduje elektronski certifikat da je pesmu kupio preko interneta, bojim se da je u pitanju krivično delo”
Ukoliko se utvrdi da je poreklo muzike piratske prirode, Borisa Tadića čeka krivična prijava za podsticanje i rasturanje piraterije.

недеља, 7. новембар 2010.

nenovinarstvo: Izvinjenje Pola Sajmona?

Istaknuti američki muzičar, Pol Sajmon, konačno je smogao snage da, posle nekoliko meseci premišljanja, uputi izvinjenje Goranu Bregoviću zbog ukradene ideje za spot. Naime, kao što je javnosti u Srbiji već poznato, Sajmon je još 1986. godine snimio spot za pesmu „You can call me Al“, za koji je ideju preuzeo iz spota Gorana Bregovića i Zdravka Čolića „Manijaci“ snimljenog 2010. Nakon izlaska novog albuma Zdravka Čolića, na kome se nalazi pesma sa sporim spotom, Goran Bregović je prvi put javno ustao protiv Pola Sajmona zbog, kako nam je on rekao, evidentne krađe ideje za spot:
„Pogledajte raja, ćak mi je i kadrove skinuo 100 posto, ko je taj Sajmon. Pa ja da sam tako krao, kuću na Dedinju bih do sada im’o“- rekao je tada na press konferenciji Bregović. Na istoj konferenciji zatraženo je i izvinjenje zbog krađe autorskih prava.
Goran Bregović nije bio dostupan da nam da komentar povodom novonastalog izvinjenja, međutim, u njegovo ime odgovorila nam je autorka teksta pesme „Manijaci“ Marina Tucaković. Rezignirana i vidno uzrujana preko telefona rekla nam je: „Neće Goran imati nikakve koristi od ovog izvinjenja, sem lične satisfakcije. Šteta je već učinjena time što već 25 godina novac od autorskih prava odlazi u Ameriku a ne u Srbiju. Svima nam je po malo muka da se već godinama ceo svet bogati našim kreativnim radom a mi ne dobijamo ni pišljiva boba“. Na naše pitanje šta u tekstu pesme tačno znači stih „Sjeva Vinjak puk’o ribnjak“, poznata autorka nam je spustila slušalicu.
U prilogu, poštovani čitaoci, dajemo vam linkove ka oba spota:





Paul Simon - You Can Call Me Al
Uploaded by manon42. - Explore more music videos.