NIN piše...

Evo jednog zanimljivog članka iz najpoznatijeg srpskog režimskog nedeljnika (kakav god i koji god režim bio na snazi). Zamišljam samo uredničku instrukciju novinaru koji je sastavljao ovaj članak i jeza mi promrdava ove moje neprovetrene kosti.
Niko me ne može ubediti da ovakav članak može da nastane spontano.
U stilu ostarelog varoškog dobošara, negde u zimu '41. čitam proglas Vermahta u njegovoj punoj snazi:
"Čuj narode!
Evo opisa novog srpskog buntovništva!
Evo laureata nove beogradske scene!
Evo ljudi koji će doneti promenu u glavama omladine!"
A u sebi se mislim, "Evo mnogo kuraca na jednoj poluraspadnutoj Poniki"
(kliknite na sliku kako biste videli ceo tekst)


Ne znam da li ste čitali do kraja. Verovatno je mnogima naslov i podnaslov bio dovoljan.
Nemam snage da komentarišem i analiziram. Svođenje na apsurd teška je rabota. Da li ste, iskreno, pobrajajući ove bendove, pre čitanja ovog članka mislili na novo buđenje beogradske scene i vraćanje u stare dane novotalasne slave? Ukoliko jeste, sram vas bilo, hipsteraj vas pojeo daboga! Da ne psujem mnogo ali stvarno ne vidim kako je "Naviranje Huna i Arava" moglo da nas dovede do Multietničke Atrakcije. Ili kako su snažni Partibrejkersi proizveli Nežne Dalibore i Žene Kese?
Ovaj NIN-ov članak naterao me je da još malo razmislim o svemu ovome. Došao sam do zaključka da ću u buduće za bendove "nove beogradske scene" pobrojane ovde, koristiti samo jedan pridev, a to i vama savetujem: Uštrojeno!
Dodao bih samo da iz ove klike svakako treba izdvojiti Goribor, koji je zaista dobar a čini se ni lirički, ni muzički ne odgovara senzibilitetu ostalih.
Pa evo završiću ovaj post stihom i pesmom Goribora kao poukom:

"Bolje je da malo manje serem, jer ću posle morati sve to da pojedem"